subota, 07.11.2009.






fakat nisam dugo ništa pametno napisala.
i mislim da ni nebudem.

- 10:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.12.2008.

Sretan Božić svima....


Htjela sam samo svima zaželjeti sretan Božić..
ali sam eto naišla na jedan članak koji bi voljela da svi pročitate, mislim da veću istinu nisam nikada osobno pročitala i samo bih čestitala onome tko je to napisao....

Nešto malo o ljubavi....

https://dnevnik.hr/showbizz/erotika/seksualnost-parova-koji-su-zajedno-od-srednje-skole.html



- 12:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 09.12.2008.

trenuci inspiracije...




Na tvom sam krevetu usnula neki san o novom rađanju.. Okrenula lice i upijala miris tvog jastuka. Bilo je tako savršeno lijepo..
Osjećala sam se ponovno sretna i ispunjena, i poželjela sam zaplakati. Ne od tuge ljubavi, jer tuga je postala samo uspomena, a ono mračno u mom srcu obasjao si suncem koje me grije svakog dana. I kad mi je teško, sjetim se tvog toplog zagrljaja i pogleda punog ljubavi.. Ništa mi više ne treba, jer s tobom sam bogata.
Otvorila sam oči i gledala boju tvog zida...
Tražila po policama otiske tvojih prstiju...
Rukama prošla kroz plahte i upijala svaki miris koji si ostavio na njima... miris tvoje kose,kože...
Ti sjediš na stolici i ljutiš se što opet ne možeš nać onu svoju pjesmu...
I gledaš me kako buljim u tebe i smiješ se...
Pitaš me šta tražim među plahtama,kažeš da si sve pospremio,da nebi trebalo biti ničeg..a ja se smijem kako si blesav..
U mislima te molim da ostane tako, savršeno...da ne odeš od mene nikada,da mi oprostiš što sam tvoja "ledena kraljica"...
Da me taj tvoj miris budi svako jutro...
Da se svaki dan osjećam tako sigurna i voljena...
A jednom, kad iza sebe ostavim sve voje poraze i strahove, jednom ću ti i ovo sve moći reći...
A do onda samo molim Boga da znaš koliko te neopisivo volim...

- 14:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 15.11.2008.

razmišljanja uz nescafe...


Sjedim danas, pijem svoj Nescafe, buljim u prazan list na kojem je odavno trebao bit natipkan seminar i neda mi se...
I krenu misli...
sjećam se,sjećam se ....
godinu unazad, dvije.. pa od onih najranijih sjećanja...
Puno bih toga mijenjala, neke svoje nezrele glupe postupke.
Bacila bi u smeće neke stvari koje su me kočile...
Nekim bi ljudima ipak prešutila neke teške riječi, a drugima bi ih s guštom sasipala u facu...
Postoji jedna osoba koju sam beskrajno voljela. Jedna osoba kojoj nikad nisam neke stvari otvoreno rekla, a trebala sam. Jedna osoba od koje sam davno trebala otić, koja me previše povrijedila, ali ista ta koju ja i dan danas smatram samo žrtvom moje djetinje zaigranosti. Osoba kojoj sam tako malo, a tako puno dužna.
I svi moji punti kad se zbroje.. da, ipak sve dođe na tvoje...
Voljela bih imati tih 5 minuta s njim da mu kažem gdje je stalo, zašto je stalo. Da mu iskreno priznam što mi se tad desilo da sam tako kukavički pobjegla. Samo 5 minuta koje mi on nikad nije htio dati jer je smatrao da sam sve pokazala svojim postupcima..
A bila sam takvo dijete, Bože moj.. takva budala. Bili smo oboje... Pa kad gledam u taj prazan papir pred sobom vidim samo jednog čovjeka, samo jedno lice zbog kojeg bi se vratila u prošlost. Vratila da popravim učinjeno, da spasim što je izgubljeno...
Ali naposlijetku shvaćam da je tako kako je.
Da ne mogu uć u neki čudesni stroj i vratiti se unazad.
Da ne mogu popraviti svoje pogreške, da ne mogu ispraviti što smo jedan drugome učinili.
Ali shvaćam i jedno.. što više mislim o tome, više shvaćam da se ipak sve dešava sa nekim razlogom. I ono loše i ono dobro. I sva sranja kad skupim, vidim da ako ništa.. barem sam dobru školu imala. Da znam kako ne ići dalje...
Ponekad s ulicem bacim pogled na njegov prozor i pitam se što sam mogla makar sačuvati da sam tad bila pametnija...
Tada zatvorim oči, sjednem na našu klupu i samo pustim da vrijeme učini svoje. Jer drugi puta svi napravimo pametnije. A da bi postali pametni i nešto naučili, ponekad trebamo i nešto izgubiti.
Ja jesam sretna i ne lažem kad to kažem.
Ali nikad neću bit mirna što sam na takav način s njim završila.

Pa kad se zapitam što bih promijenila...
Ne njega,ne naše pogreške, ne tu vezu...
Sebe bih mijenjala.
Voljela bih, ponekad, da sam samo malo manje takva ponosna budala .....


eh, da, sretan rođendan svim mojim predivnim škorpionima cerek

- 17:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 07.10.2008.

padam u bezdan.........


Djordje Balašević - Bezdan

Nema me vise u tvojim molitvama,
vise me putem ne prate.
A noc mi preti, ponoc i pusta tama,
kad me se samo dohvate.

Vise me ne volis,
kad se vracam nisi budna,
ne goris,
gasne nasa zvezda cudna,
lazna srebrna stvar.

Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar.

Ne slusam vise sta sapuces dok snivas,
plasi me koga pominjes.
I sve si dalja, a sve mi bliza bivas,
kao da opet pocinje...

Ali me ne volis,
to se uvek drugom desi,
govoris,
ali vise ne znam gde si,
da li neko to zna?

Sta sam uradio?
Kakva tuzna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.



Ova pjesma ne služi ničemu, malo me pere Balašević u zadnje vrijeme...
Ili je zbog vremena?
osjećam neku sjetu u zraku, a trebala bi biti sretna...
Kako god...

Mogu za sebe reći da sam prilično odlučna osoba.
kad nešto sebi zacrtam to mora biti sad i odmah.
Nikome nisam dugovala novac, ne zaboravljam vratiti posuđeno, imam milijune podsjetnika, pun stol sitnih papirića sa napomenama i život mi se svede na ispunjavanja zih "malih podsjetnika"..
Volim planirati...
Organizirati...
Ali imam neku prokeltu nesreću da sam okružena potpuno drugačijim ljudima.
Npr. ON.
Budem... Hoću.. Ma ima vremena... Evo sutra, sutra...
Danas sam se rasplakala.
Poput djeteta. Već 2 tjedna od njega slušam taj budem.
I sama sam sebi pomalo čudna, jer inače ekspoldiram, vrištim, bijesna sam. A sad se tu cmizdrim ko dijete. Pa zašto on ne shvaća da je meni to što je obećao puno znači, zašto je tako trom, usporen, zašto...
Postajem očajna, ali ne izbacujem to iz sebe, nego gutam.
Neznam koji se vrag dešava samnom?
Možda sam prije prečesto ljudima sasipala sve u facu... Možda njemu to ne mogu.
Želim ponekad da sam shvati da mi je to bitno.
Ali ne..
On bude, jer danas je zaboravio, jučer nije imao vremena a sutra... sutra ću ja skočit s balkona. Valjda će onda shvatit?
Promijenila sam se...
Postajem ono čega sam se naviše bojala.. gutačica dreka. I pitam se kad ću puknut. Hoću li pretjerat tada?
A on... kad se raspalim i psujem mu majku rođenu i zvijezde na nebu..
on me gleda onim svojim velikim bespomoćnim očima i vidim da uopće ne razumije što sam se ja tako zapjenila, vidim da mu je žao.. ali se ne mijenja. I što da mu kažem kad stoji ispred mene kao dijete, spuštenih ramena s pogledom na podu..??? i po stoti put slušam taj "žao mi je, nisam znao da ti to toliko znači..."


bit će 7 mjeseci što se znamo

a meni je i dalje preteško rasplakat se pred njim i pokazat mu da sam očajna što je tako GLUP...

vraćam se Balaševiću.....
jer bih danas mogla satima plakati.........

- 13:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 30.08.2008.

stare tvari



Zašto ljudi vole čuvati dnevnike, spomenare.. slike prošlih ljubavi..
Neke stare poklone..
Razglednice...?
Danas sam gledala (koji me vrag tjerao) u jednu Pandorinu kutiju...
I vidjela unutra jedan paketić maramica, narukvicu sa Street racea, labello, Cedevita štapić, jedan lančić, slike..pisma...cd...njegovu tehničku olovku..pernicu na kojoj piše X+X..hrpe i hrpe toga...
danas je to samo smeće...
smeće zbog kojeg se prelako sjetim svega..
Pa se pitam da li smo mogli pametnije?
Ne volim uspomene..
Iskreno,plaše me.. jer si uvijek postavim pitanje što sam mogla drugačije?
Gdje je zapelo i zašto nisam dala malo više sebe?

zatvorila sam kutiju i vratila je na staro mjesto.
nemam ništa od nje,osim lošeg okusa u ustima...

a život ide dalje..
i nosi nam neke lijepe nove stvari...
a ono iza nas, kao da je ostalo čučati u kutijama koje je bolje ne otvarati...
to je poglavlje za mene davno zatvoreno,a uvijek nekako živo...
pa me boli kad kažu: "samo jednom se voli,svi drugi su sljedeći..."
jer ja želim opet voljeti,kao što sam voljela njega...
samo ovaj put ne želim to poglavlje svog života završiti s još jednom kutijom uspomena...
već sa nečim trajnijim...


...obećajem da ću vas češće čitati,samo da prođe ovaj prokleti jesenski rok.
pusa

- 12:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.08.2008.

kad broj postane bitan

Ma boli me đon dal si xs ili xl, boli me đon dal zarađuješ 4 soma ili si na jebenom minimalcu..
U životu se malo opterećujem brojevima,a i matematika mi je uvijek bila slabija strana.
Ali jednu stvar čovjek u životu broji.
I zna.
baš uvijek....
S koliko je ljudi spavao.
(ne računam seksualne manijake koji mijenjaju žene/muškarce tolikom brzinom i tako često da sve iznad 50 više ne broje)
Ma ajde,molim vas. Tko od vas nezna s koliko je ljudi spavao?
Ono, pita te dečko/cura i ti kao nisi ziher....
A znaš da je broj manji od 10.
Jebeš to!
Pitam se čemu mi je ovo trebalo kad sam ga prije 4 mjeseca pitala s koliko je cura spavao..
Da bi danas, nakon 4 jebena mjeseca otkrili (zajedno prebrojavajući) da je jednu zaboravio.
Pa ako ti nije bitno, majmune, meni je.
Jer ih nema jebenih 100, ali želim znat. Želim znat koja sam. Ne pere me kompleks manje vrijednosti niti patim na to da budem 1..2...3.. ma zaboli me. Ali želim istinu. Da je odvratna ili predivna, draže mi je tako.
Ali on je zaboravio... možda dragi,ali kako si dospio na faks ako nemožeš do 7 nabrojat. ma zlo mi je.
Stvarno,možda sam i pretolerantna i ne smeta me to. Iskreno, to je njegov život prije mene i kaj ja imam s tim, ali kvragu.... Takve stvari muškarci broje.
Dapače, ponosno su na to.
I čemu onda jedna manje na popisu?
Da izgleda ljepše ili je fakat toliko glup da se preračunao???

Bože me oprosti, dečki su kreteni!
ili samo ja naletim na takve?
ili samo pitam previše..
bože, zabit ću glavu u pijesak i ostat mutava, tako je svijet doista ljepši.
amen!


UPDATE: pa kad je bal nek je bal.
nije on zaboravio, niti se prebrojao nego je gospdin od početka srao da je bio s više njih,nego što je stvarno bio... da ispadne više muško...jer kao "nije normalno da u njegovim godinama spavaš s tako malo cura".. kao da sam ja neki njegov mutavi frend kojem se mora dokazat..
bože..kaj sve neću doživjet od muškog spola...

- 21:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 15.08.2008.

a ono, tu sam :)

Jedna me pjesma vratila na ono što sam trenutačno... hrpa dreka
I baš se tako osjećam.
Desi li vam se da konačno sve počne cvjetati u životu, da vam zuje pčelice oko glave i da vam je baš svaki put posut ružinim laticama, kad ono.. bang.. ravno posred face hrpa dreka. A najčešće udari gdje vas najviše boli.
I tako konačno, nakon mog, malo, kraće-dužeg trčanja livadama punih cvijeća naišla na gnoj..Pa se sad vadim kako znam i umijem. I uvijek je tako nekako. Predobro da bi trajalo?
istina...
Sve što je lijepo najčešće prekratko traje, tako da ako ste baš sad u fazi lijepoga veselite se i iskoristite to najbolje što možete jer će vam surova stvarnost jako brzo sjesti za vrat. Život je konj kojeg najčešće mi ne jašemo nego on jaše nas.. i tu i tamo nas opali u guzicu...
Kako sam puna dubokoumnih misli, počet ću pisat knjige...
Doduše,ako to mogu naše jet seterice mogu i ja..
Cura sa propalim ljubavnim životom koja najčešće zna samo očajavat sama nad sobom.
ma doduše,nije ni tako loše..
I u svakom životu je bolje od nekih chick lit knjižica koje sam čitala ovo ljeto..
Zaključak: danas fakat svakak šuša može napisat knjigu!!!
Moram priznat da sam provela lijepo ljeto, koje je uspio sjebat samo mr. bivši, ali otom potom...
I zašto sam se vratila?
Pa fali mi moje švrljanje,kako god glupo bilo...
Fali mi da pročitam što se dešava u vašim životima...
Jer sam svoj višak vremena počela ubijat na fejsbuku,a kako je to prokleto ovisno mjesto, bježim od tamo na dragi moj blog...
Pa najdržae moje, nadam se da se čitamo i dalje!

ljubach!!

- 11:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.06.2008.

odlazim s bloga...
na duže ili kraće vrijeme, možda i zauvijek, vidjet ćemo...


ljubim vas sve!
ciao

- 21:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 22.04.2008.

za sve moje djevojke...žene..majke...

Dragi moji..
ispričavam se što slabo pišem,a i još slabije vas čitam..
faks, pa sve te silne pretrage.. rastrgana sam na 100 strana..
No, eto došlo mi je da napišem ovaj post jer mi se nedavno desilo nešto za što sam mislila da nije moguće.. Ovo je post za sve cure i nadam se da će ga sve pročitati i naučiti nešto iz njega..





Nakon preeeeedugog hodanja sa dotičnim dečkom, ostavila sam ga. Jednu se večer u meni sve prelomilo i znate onaj osjećaj kad vam je sve ravno ko Slavonija.. ? Tako nekako. Dojadile mi svađe,prepiranja, sumnje, sve pomalo..
Ubilo je ljubav u meni, malo pomalo,ali sigurno. Nedugo nakon tog nesretnog prekida upoznala sam 1 dečka. Mislim,upoznala sam ga i prije..na dobro nam znanom facebooku, no igrom sudbine ili nečeg više,što god to bilo, naletjela sam na njega u gradu i otišli smo na kavu.. Prijateljsku kavicu u kojoj smo si baš ono, dali oduška i pričali o svemu.. Nakon prve kave moje je oduševljenje raslo, shvatila sam da sam 3 godine voljela kretena koji je muško koliko sam to onda i ja.. Shvatila sam da je moguće upoznati osobu koja će vam promijeniti čitavi svijet preko noći.. Prvo sam mislila da je to početni zanos, ili ono.. "nakon onog magarca svaki je konj dobar.." , ali nakon nekoliko kava pala je i prva pusa.. Moje je oduševljenje bilo sve veće.. Nevjerojatno je kako te netko može razumjeti bez da kažeš išta, nevjerojatno koliko sam se u 3 godine veze namučila da me netko shvati,da me prihvati kakva jesam i on to nije htio. A u tom trenu sam pred sobom imala dečka kojeg jedva poznajem,a koji me nadopunjavao u svakom smislu.
Tad se desio moj konačni poraz. Susret s bivšim.. U napadu ljubomore jer je čuo da sam bila s drugim na kavi, napravio mi je scenu. Urlao je na mene da sam kurvetina, uhvatio me rukama i gurao, a kad sam ga odgurnula od sebe..zalijepio mi šamar. Ne mali, nego šamarčinu nakon koje mi se zacrnilo pred očima.. Tad sam ga pogledala potpuno drugim očima.. Taj dečko kojeg sam toliko voljela, za kojeg sam takva sranja istrpila, zbog kojeg sam vikende i vikende zatvorena u svoja 4 zida plakala, ta posesivna, arogantna seljačina... Udario me u samoobrani , rekao je.. jer sam ja nasrnula prva na njega. Lažljiva budala.. Na svoj divni profil na facebooku napisao je da sam kurvetina i da se veseli danu kad ću crknut.. Zvao me, prijetio se, čekao pred kućom... Poševio drugu, zbario sve kaj ima 2 sise i hoda... ali ne, mene nije puštao na miru... Imam brdo njegovih mailova i poruka gdje piše da sam lažljivica, da će mi se osvatiti, da ću plakat što sam ga ostavila i zamjenila ( samo neznam s kim, jer kad se sve to dešavalo taj 2. dečko i ja bili smo samo 2-3 puta na kavi,ništa više), slao mi prouke da njegova osveta počinje i tome slično..
Ja sam bila jedna od onih cura koje su tvrdile : da mene dečko udari, razbila bi mu zube.. A kad mi se to desilo ostala sam skamenjena i od straha da ne dobijem batine, nisam poduzela ništa..
Ja sam bila jedna od onih koja je mislila da nije agresivnost kad ti se dečko u svađi unosi u facu i vrijeđa te..
Drage moje...
Vi niste kurve, drolje, glupače niti manje vrijedne. Vi si nemojte dozvoliti ni da se postavi nad vama kao da je jači i moćniji, a kamoli da digne ruku.. Vi nemojte misliti da poznajete čovjeka ni nakon 3 godine.. Zaljubljenost je sljepoća.. Trpala sam njegove mane u neku ladicu u mojoj glavi i razmišljala : ma nije on takav, pa svi ga vole.. Istina. Njega i dan danas svi vole. On je glavna faca u društvu, njegovi se roditelji ponose, završio je faks, ima brdo prijatelja i prijetljica, on je tip dečka koji će vas šarmirati vani sa jako malo riječi. Da, on je šarmantan, zgodan, pristojan, nježan, susretljiv... Izvana. A u njemu čuči agresivna budala koja provali van svaki put kad nije po njegovom. I ja nisam jedina..Još će mnoge pasti na taj lažni šarm i mnogima će obećavati lijep život, a onda..kao i u svakoj vezi..dolazi vrijeme nesuglasica, svađa.. onda će on opet dignuti ruku. I ta mala.. sretno joj bilo ako želi ostati. On sada drugim priča: pa udario sam je, znate kako je, kurva me lagala i varala, poludio sam..I svi klimnu glavom, jer naravno..razumiju ga. A to što u njegovoj priči nema istine, nitko ne pita..Nitko ne potvrđuje. Jer čim muškarac posumnja da je žena nevjerna on je smije i ubiti, zar ne..? Ne treba mu dokaza, jer žena je uvijek bila niža rasa..
Tko jednom prevari, opet će..
Tko jednom udari, opet će..
Ne zavaravajte se da je to bilo u naletu bijesa ili ljubomore. Nema opravdanja za udarac. A što je najgore,ja svoj nisam ni zaslužila. Da sam ga barem varala, lagala.. Kako on sad svima priča..
Moj je jedini grijeh što sam te večeri odlučila izbacit njega iz svog života jednom zauvijek, sita svih sranja koja mi je priređivao..
Moj je jedini grijeh što sam po nečijem mišljenju očito prebrzo pala u tuđi zagrljaj, možda sam trebala čekati da sreća prođe uz mene?
Moj je jedini grijeh što nisam prepoznala agresivnu osobu na vrijeme..
Zapamtite, najdraže moje... Nije zlato sve što sja. Neka je nova pala na njegove priče, ne samo jedna.. žao mi je tih cura, iskreno.. Jer će doć na moje, ja sam bila prva,ali ne i zadnja.. Jer je sladak dok njemu to paše, dok je ne ulovi,a onda okreće i svoje drugo lice.

Molila sam Boga neka mi pokaže pravi put..
Molila da mi pokaže bar neki smisao u ovome svijetu..
I dao mi ga je..
Pokazao mi je za koga sam se skoro vezala..možda i za čitavi život.
I pokazao mi da postoje dobri ljudi.. samo u to treba vjerovati..

pusa!

- 10:25 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0